Istraživanje

Komunikacija u medicini mnogo je više od razmjene informacija. Cilj je rada prikazati i konceptualno utemeljiti integrativni komunikacijski model SOKRAT – DA temeljen na Sokratovoj metodi potvrdnih odgovora te razmotriti njegovu primjenjivost u različitim oblicima medicinske komunikacije (liječnik – pacijent, liječnik – obitelj, liječnik – student, interdisciplinarni timovi i organizacijsko upravljanje). Model se sastoji od šest koraka: početno usklađivanje, uvažavanje, sokratovsko navođenje, formuliranje informacije i preporuke, povratna sprega te zaključno „da“ i ohrabrenje.

Suvremena javna diplomacija prolazi kroz duboku transformaciju uzrokovanu digitalizacijom komunikacije, razvojem društvenih mreža, globalnih medijskih platformi i umjetne inteligencije. Cilj ovoga rada jest analizirati razvoj javne diplomacije od modela usmjerenih na prijenos informacija prema pristupu koji u središte stavlja procese interpretacije i oblikovanja značenja među međunarodnim javnostima. Rad zaključuje da budućnost javne diplomacije neće određivati količina proizvedenih informacija, nego sposobnost država da razumiju i usmjeravaju procese kroz koje međunarodne javnosti oblikuju percepcije, povjerenje, reputaciju i međunarodni utjecaj.

Rad razvija konceptualni okvir za razumijevanje Celebrity Public Relations u digitalnom i umjetnom inteligencijom posredovanom komunikacijskom okruženju, integrirajući teorije odnosa s javnošću, celebrity studija, digitalne komunikacije i Teoriju menadžmenta značenja u odnosima s javnošću. Predlažu se nova definicija Celebrity Public Relations u doba umjetne inteligencije, koncept Celebrity Meaning Managera te Meaning Management Model of Celebrity Public Relations.

In the contemporary communication environment marked by information overproduction, audience fragmentation, and the digital circulation of interpretations, public relations is increasingly transforming from a communication support function into a strategic organisational function. This paper advances the thesis that contemporary public relations can be theoretically understood as an institutionalised practice of meaning management, whereby the public relations professional is conceptualised as a manager of meaning. The contribution of the paper lies in analytically repositioning meaning management from general management theory into the core of public relations theory: the primary objective is not information dissemination, but interpretive stability, trust, and legitimacy.