Grčka mitologija i proturječja suvremenih odnosa s javnošću
NARCIS IMA SLUŽBENI PROFIL
Da Narcis živi danas, ne bi klečao nad izvorom i gledao svoj odraz u vodi. Imao bi službeni profil, profesionalne fotografije, verificiranu oznaku, komunikacijskog savjetnika i izvještaj o dosegu svojih objava. Svakih nekoliko minuta provjeravao bi broj pregleda, reakcija i novih pratitelja. Vjerojatno bi organizirao i panel o autentičnosti.
Njegova nesreća više ne bi počela pogledom u vodu. Počela bi otvaranjem aplikacije.
Grčki mit o Narcisu govori o mladiću koji odbacuje naklonost drugih, a zatim se zaljubljuje u vlastiti odraz. Ne može mu se približiti, ne može s njim razgovarati i ne može od njega dobiti odgovor. Što ga više promatra, to se više udaljava od stvarnoga života. Pred njim je savršena slika, ali u njoj nema odnosa.
U tome je Narcis iznenađujuće suvremen.
Organizacije danas ulažu mnogo novca i energije u način na koji izgledaju. Pažljivo biraju riječi, fotografije, boje, slogane i kadrove. Objavljuju vlastite uspjehe, društvenu odgovornost, zadovoljstvo zaposlenika i brigu za zajednicu. Na službenim profilima svi su nasmijani, sastanci su produktivni, obljetnice svečane, a svaka nova inicijativa važan iskorak.
Problem ne nastaje zato što organizacija želi izgledati dobro. Ugled je važan, a predstavljanje vlastitog rada legitimno. Problem nastaje kada se organizacija toliko zagleda u vlastitu sliku da više ne vidi ljude oko sebe.
Tada službeni profil postaje Narcisovo jezero.
Eho radi u odjelu za komunikacije
Ovidijeva priča o Narcisu istodobno je priča o Eho. Ona želi govoriti, ali nakon božanske kazne može ponavljati samo završne riječi koje je netko drugi već izgovorio. Nema mogućnost započeti vlastitu temu, oblikovati cjelovitu misao ili jasno izraziti ono što osjeća.
U suvremenoj organizaciji Eho bi možda radila u odjelu za komunikacije.
Dobila bi popis ključnih poruka, komunikacijske smjernice i dokument s dopuštenim odgovorima. Na svako pitanje ponavljala bi ono što je uprava već rekla. Kada bi zaposlenici upozorili na problem, prenijela bi im službenu izjavu. Kada bi korisnici postavili neugodno pitanje, zahvalila bi na interesu i uputila ih na mrežnu stranicu.
Organizacija bi sve to nazvala dijalogom.
Mnoge institucije imaju otvorene komunikacijske kanale, ali to još ne znači da slušaju. Mogu imati profile na svim društvenim mrežama, kontaktne obrasce, ankete, rubrike za komentare i odjele za odnose s javnošću, a ipak ostati zatvorene prema svemu što se ne uklapa u unaprijed oblikovanu sliku.
Pravo pitanje nije može li javnost nešto napisati. Pitanje je može li svojim riječima utjecati na razumijevanje i ponašanje organizacije.
Ako se iz javnosti prihvaćaju samo pohvale, a kritike se doživljavaju kao napad, komunikacija se pretvara u organizirano divljenje vlastitom odrazu. Publika tada dobiva ulogu Eho: dopušteno joj je ponavljati, potvrđivati i pljeskati.
Ogledalo koje računa lajkove
Digitalne platforme dodatno su usavršile Narcisovo ogledalo. Ono danas ne prikazuje samo sliku nego je odmah i vrednuje. Uz svaku objavu stoji broj pregleda, reakcija, komentara i dijeljenja. Komunikacija se pretvara u niz mjerljivih znakova pozornosti.
Brojevi jesu korisni. Pokazuju je li poruka stigla do publike i je li izazvala zanimanje. Ali doseg nije isto što i razumijevanje, reakcija nije isto što i povjerenje, a vidljivost nije isto što i ugled.
Objava može postati viralna zato što je izvrsna, ali i zato što je neprimjerena. Velik broj komentara može značiti oduševljenje, zbunjenost ili bijes. Tisuće pratitelja ne dokazuju da organizacija ima tisuće kvalitetnih odnosa. Ponekad samo potvrđuju da je uspješno privukla pogled.
Narcis je također imao potpunu pozornost. Samo što je sva bila usmjerena prema njemu samome.
Suvremeni odnosi s javnošću zato žive u stalnom proturječju. Od njih se očekuje da grade odnose, ali se njihov uspjeh često procjenjuje brojem objava i medijskih pojavljivanja. Trebali bi poticati dijalog, ali se od njih traži nadzor nad porukom. Organizacije govore o autentičnosti, a svaki detalj javnog nastupa prethodno je uvježban. Pozivaju javnost na razgovor, ali se nadaju da ona neće postaviti pitanje koje nije bilo u pripremnom dokumentu.
Najljepša verzija stvarnosti
Svaka organizacija ima pravo predstaviti svoju najbolju stranu. Nitko na službenom profilu ne objavljuje fotografiju neurednog ureda neposredno nakon propalog sastanka. Kao što pojedinci biraju fotografiju na kojoj dobro izgledaju, tako i organizacije biraju trenutke koji ih prikazuju sposobnima, odgovornima i uspješnima.
No između izbora dobre fotografije i proizvodnje lažne slike postoji granica.
Kada poruke više ne odgovaraju stvarnom ponašanju organizacije, odnosi s javnošću prestaju biti upravljanje komunikacijom i postaju održavanje privida. Komunikatori tada dobivaju nezahvalan zadatak: od njih se očekuje da poprave sliku bez promjene onoga što se u njoj odražava.
Ogledalo, međutim, nije odgovorno za lice.
Nijedna kampanja ne može trajno nadomjestiti lošu uslugu, nepošten odnos prema zaposlenicima ili neodgovorno postupanje prema zajednici. Može privremeno usmjeriti pozornost, ublažiti dojam ili ponuditi objašnjenje. Dugoročno, vjerodostojnost ovisi o podudarnosti riječi i postupaka.
Narcisov problem nije bio u tome što je njegov odraz bio lijep. Problem je bio u tome što je odraz zamijenio stvarni odnos.
Kada je kritika nepoželjna
Narcističko komuniciranje posebno se prepoznaje po odnosu prema kritici. Organizacija koja je zarobljena vlastitom slikom svako neslaganje doživljava kao reputacijsku prijetnju. Umjesto da pita je li kritika opravdana, ona najprije traži način da je utiša, relativizira ili proglasi zlonamjernom.
Takva organizacija često mnogo govori o otvorenosti, a vrlo teško podnosi otvoreno pitanje. Hvali se transparentnošću, ali javnosti nudi samo pažljivo odabrane podatke. Poziva zaposlenike da iznesu mišljenje, a zatim pamti tko je bio previše iskren.
U zdravoj komunikaciji kritika nije ugodna, ali može biti korisna. Ona pokazuje dijelove stvarnosti koje službeni profil ne prikazuje. Organizacija koja doista sluša ne mora prihvatiti svaku primjedbu, ali je mora biti sposobna razmotriti, provjeriti i na nju smisleno odgovoriti.
U protivnom će joj se dogoditi ono što se dogodilo Narcisu: vidjet će samo ono što već želi vidjeti.
Odnosi s javnošću nisu kozmetički salon
Odnosi s javnošću često se pogrešno shvaćaju kao uljepšavanje organizacije. Prema toj predodžbi, komunikatori dolaze nakon problema kako bi pronašli bolju riječ, ugodniji kadar ili prihvatljivije objašnjenje.
Takav PR može neko vrijeme održavati površinu mirnom. Ispod nje problem nastavlja rasti.
Ozbiljni odnosi s javnošću moraju organizaciji prenijeti i ono što ne želi čuti. Komunikator nije samo glas organizacije prema javnosti. On mora biti i glas javnosti unutar organizacije. Njegova vrijednost nije samo u sposobnosti da sastavi uvjerljivu poruku nego i u spremnosti da upozori kada poruka nema uporište u stvarnosti.
To je teži dio profesije. Lakše je urediti objavu nego osporiti lošu odluku. Lakše je brojiti pozitivne reakcije nego objasniti zašto nezadovoljstvo javnosti nije komunikacijski nesporazum. Lakše je održavati odraz nego mijenjati ponašanje koje se u njemu vidi.
Profil može biti službeni, ali odnos mora biti stvaran
Narcis nam ne poručuje da je svako predstavljanje sebe pogrešno. Bez javnog predstavljanja nema prepoznatljivosti, a bez jasnih poruka nema ni razumijevanja. Organizacije trebaju službene profile, komunikacijske strategije i profesionalno oblikovane sadržaje.
Ali profil ne smije postati jedino mjesto na kojem organizacija susreće samu sebe.
Dobra komunikacija počinje kada se pogled odvoji od vlastitog odraza i usmjeri prema drugome. To znači čuti pitanje koje nismo očekivali, priznati pogrešku koju ne možemo uljepšati i prihvatiti da ugled ne pripada samo organizaciji. Ugled nastaje u iskustvima i procjenama drugih ljudi.
Možda bi Narcis danas imao milijun pratitelja. Možda bi njegove fotografije rušile rekorde, a komunikacijski tim svakog ponedjeljka izvještavao o rastu angažmana. Ipak bi ostao sam pred zaslonom, očaran slikom koja mu ne može uzvratiti odnos.
Zato bi najvažnije pitanje suvremenih odnosa s javnošću moglo biti vrlo jednostavno: gledamo li kroz komunikaciju druge ljude ili samo provjeravamo kako izgledamo u njihovim očima?
Službeni profil može pokazati lice organizacije. Tek spremnost na slušanje pokazuje ima li ona karakter.
Preporučeno citiranje
Tomić, P. Z. (10. ). Narcis ima službeni profil. Zoran Tomić — blog. https://zorantomic.com/blog/narcis-ima-sluzbeni-profil/
