POTROŠAČKO BRENDIRANJE U POLITICI

Potrošačko brendiranje kao politički narativ uvijek je bilo rašireno u politici, ali je evoluiralo tijekom vremena uz pomoć razvoja naprednije tehnologije i društvenih medija. Analiza potrošačkoga brendiranja u političkim izborima može pružiti uvid u to koliko je politički uspjeh kandidata zasnovan na njegovoj sposobnosti da omogući svojoj publici identificiranje s njim, s jezgrovitim komercijalnim identitetom. U modernoj politici, razumijevanje ponašanja suvremenog potrošača ključno je za izgradnju uspješnoga brenda.

Političko brendiranje jeste pojava strateškoga korištenja taktika potrošačkoga brendiranja u izgradnji političkoga imidža. Točnije, odnosi se na taktike kojima se političari koriste u svrhu dobivanja popularnosti i izbora. Političko brendiranje nije samo korištenje tradicionalnoga oglašavanja, već jedna sveobuhvatna kampanja marketinga i imidža.

Predsjednici Ronald Reagan i Barack Obama izabrani su za studije slučaja u ovom radu na osnovi njihovih jezgrovitih strategija i taktika izgradnje imidža. Oba ta predsjednika uspjela su brendirati sebe na način koji pokazuje korištenje potrošačkoga brendiranja u politici, odnosno političkoga brendiranja. Usto, obojica su uspješno reklamirali svoje brendove glasačima u Americi. Reaganova je kampanje bila usmjerena na umjereniji sektor srednjovječnih muškaraca, dok je Obamina kampanja bila usmjerena na mlade.

Reagana i Obamu kao političare često su glavni mediji uspoređivali kao dva kandidata koja su se natjecala za predsjednika u vrlo sličnim ekonomskim okolnostima i imala sposobnost doprijeti do ključnih demografskih skupina glasača u svakim izborima. Ipak, Reagan i Obama istinski su slični u njihovoj uporabi političkoga brendiranja u svrhu privlačenja javnosti za vrijeme njihovih izbora. Obojica su također bila u stanju iskoristiti taktike političkoga brendiranja kako bi se reklamirali javnosti. Međutim, ova studija slučaja tvrdi kako su mnoge dodatne usporedbe ovih kandidata od medija previše generalizirane. Istraživanje je provedeno ne samo kako bi se saznalo o brendovima predsjednika, nego i kako bi se analizirale njihove sličnosti i razlike. Za najbolju analizu potrošačkoga brendiranja u politici proučena su dva političara koja su imala izborne godine slične dinamičnosti.

Korištenje medija od kandidata u svrhu izgradnje svoga brenda, status zvijezde koji je bio vezan za oba ova kandidata i način na koji su ovi elementi njihovoga brenda privlačili određenu demografsku skupinu glasača obrađeni su unutar svake studije slučaja kao važni elementi političkoga brenda oba kandidata.

Njihove ciljane demografske skupine glasača proučene su u svrhu prikazivanja načina na koji je brend svakog od njih pokušao privući tako različite demografske skupine. Jedna značajna razlika između vremena u kojemu su živjeli ovi kandidati jeste u načinu korištenja medija i njihovim ograničenjima. Reagan se većinom koristio televizijom kako bi izgradio svoj brend, dok je Obama imao puno napredniju tehnologiju na raspolaganju i koristio se društvenim medijima. Dvije predsjedničke studije slučaja pružaju platformu za proučavanje očitoga političkoga brendiranja i utjecaja snažnih brendova na glasače.

Lit.

2020. Tomić: Političko komuniciranje, Sveučilište u Mostaru, Synopsis, Mostar, Zagreb, 2020.
2021. Kotler, K. L. Keller, M. Martinović: Upravljanje marketingom, 14. izd., Mate, ZŠEM, Zagreb, 2014.
2022. Scammell: Political Brands and Consumer Citizens: The Rebranding of Tony Blair, ANNALS, AAPSS, 2007.

Ch. Schnee: Political Reputation Management-The strategy myth, Routledge, London and New York, 2015.

2011. Gallo: Steve Jobs – tajne njegovih inovacija, Školska knjiga, Zagreb, 2011.