Političko komuniciranje

Professor emerit. dr. sc. Mario Plenković,
University of Zagreb
Member of European Academy of Sciences and Arts
Head of PhD programme in Strategic Communication Management
Alma Mater Europaea, Maribor

Brojne su studije, istraživanja i djela koja se danas bave fenomenom političke komunikacije u svijetu. Uvidom u najrecentnije studije, ali i brojne knjige, vidljivo je da se definiciji političke komunikacije pristupa različito. Te razlike svakako proizlaze iz različitosti političkih sustava, razine demokracije, ali i političke kulture. Evidentna je razlika u teoriji, ali još više u praksi u Europi u odnosu na Sjedinjene Američke Države i druge zemlje. Imajući u vidu razvoj, ali i političku zrelost u ovom dijelu Europe, gdje pripadamo i mi, čini mi se najprikladnija defincija B. McNaira, koji smatra da se politička komunikacija odnosi na „svrhovitu komunikaciju u politici“, što uključuje: sve oblike komunikacije kojima se služe političari i drugi politički akteri u svrhu ostvarivanja specifičnih ciljeva; komunikaciju koju prema nekim akterima usmjeravaju nepolitičari, kao što su birači i novinski kolumnisti; komunikaciju o tim akterima i njihovim aktivnostima kakva se pronalazi u izvještajima, uvodnicima i drugim oblicima medijske rasprave o politici. Ovakav pristup definiranju političke komunikacije ukazuje na svrhu, oblike, ali i aktere u političkoj komunikaciji. Autor knjige “Političko komuniciranje”, dr. Zoran Tomić, baš kao i većina znanstvenih autoriteta u svijetu, ne zaustavlja se na općim načelima nego daje sveobuhvatnu analizu fenomena koji se nalazi u dinamičnim promjenama, a samim time i istraživanjima. S te strane, knjiga je podijeljena u 15 dijelova i 113 poglavlja što ukazuje na cjelovitost s teorijskog, ali i praktičnog stajališta. Sagledavajući širok sadržaj knjige, a uspoređujući ga s prethodnim izdanjima, vrijedno je istaknuti opisane teorije političke komunikacije, zatim političko vodstvo i političko brendiranje. Novo, u V. izdanju, je, također, politička reputacija i politički populizam. Uz već postojeće cjeline poput aktera, instrumenata, simbola, personalizacije, profesionalizacije, izbornih kampanja, medija, političkih odnosa s javnošću i dr., knjiga “Političko komuniciranje” (V. izdanje) dr. Zorana Tomića, predstavlja značajan doprinos u izučavanju teorije, ali i prakse političke komunikacije u ovom dijelu Europe. Po stilu i načinu, pisana je kao sveučilišni udžbenik i primarno namijenjena studentima, a vrijedna je građa za izučavanje i praktičarima i svima koji sudjeluju u političkoj areni.